Konji...moja ljubav!

srijeda, 24.09.2008.

Evo malo o jahanju

Sestrična i ja smo najbolje prijateljice. zove se adriana. zajedno jašemo kod jednog čovjeka. sad ima 2 konja i planira ih još nabaviti. jašemo Azru, koja je inače mama od Lea.
Jašemo bez sedla-hod, kas, galop. ja drugačije niti neznam, nikad nisam u sedlu :P haha
svakojake gluposti izvađamo i tak..zabavno je. treniramo lea od kad se rodio.
evo jedan slatki filmić o Leu koji sam napravila. pogledajte ga do kraja da vidite kak sad izgleda Leo!!!

i za kraj jedan kratki filmić o jahanju. u sobotu bufdem napravila jedan bolji i dulji, sad stvarn nisam imala vremena.. haha
pa...evo...e da, samo još nekaj. trenutno nemamo niti uzde (Leo se poigrao njima)

komentirajte!

- 09:55 - Comment To Me... (18) - Print... - #

petak, 29.08.2008.

OSTALI DIJELOVI BLOGA!!

Laki konji (toplokrvni):

Lipicanac:

Podrijetlom iz Lipice u Sloveniji. U pravom smislu riječi to je osobit i
dragi konj. Brz je, inteligentan i elegantan. Neki i odlično skaču. Već dulje od 250 godina cirkuski jahači španjolske škole rade samo s lipicancima. Njihova bijela boja daje im rijetko viđenu eleganciju. Ždrijebad lipicanaca rađa se sasvim crna!

Visina do grebena: 1,53 do 1,60 m.

Mladi:

Andaluzijski konj:

Njegova domovina je Andaluzija u Španjolskoj. To je vrlo inteligentan i elegantan konj. Živ je i vatren, te ga djeca rijetko jašu. Ali, zato ga obožavaju jahači, natjecatelji ( dresura konja i skokovi preko prepona ), te filmski kaskaderi.

Visina do grebena: 1,55 do 1,61 m.

Pinto:

Zbog dlake s bijelim ili crnim mrljama takoder ga nazivaju "šarac". Zapravo se ne radi o posebnoj pasmini. Pinto-konje karakterizira njihova boja. Španjolci su ih doveli u Ameriku gdje su živjeli slobodno.To su bili omiljeni konji Indijanaca.

Visina do grebena: 1,45 do 1,65 m.

Engleski punokrvni konj:

Ako je arapski konj pobjednik u izdržljivosti, punokrvni engleski konj je apsolutni prvak na kratke pruge. To je najbrži konj na svijetu! Ništa čudno što je nadaleko poznat pod imenom "konj za utrke". Pasmina je nastala u 17. st. u Engleskoj križanjem tri uzorna arapska konja s kobilama engleskog trkaćeg konja, čime se postiglo da potomci pomalo postaju sve krupniji sva brži.
Živahan i elegantan, čistokrvni engleski konj ima aerodinamičko tijelo kao stvoreno za trčanje. Odgovara samo jahačima koji mu mogu nametnuti potrebnu disciplinu. Postiže izvrse rezultate i pri trčanju s preponama jer izvrsno skače. Danas ga možemo naći u cijelom svijetu.

Visina do grebena: 1,57 do 1,68 m.

Arapski punokrvni konj:

Prema legendi, prorok Alah stvorio je ovog punokrvnog konja puhnuvši u šaku južni vjetar... U stvarnosti, zemlja njihova podrijetla je Arapska pustinja, siromašna zemlja gdje trava niče samo zimi. Zbog teških uvjeta za život, ova pasmina postala je jako otporna. Pobjednik je u konjskim utrkama u trčanju na duge staze. Čistoću pasmine arapski konji duguju Beduinima koji su se brinuli da se čistokrvni arapski konji pare isključivo međusobno. Poslužili su za križanje mnogih drugih pasmina konja. Elegantan, profinjen, strastven i ponosan, arapski konj je inteligentan, živahan i snažan konj. Usprkos svojoj visini, nema narav ponija!!!

Visina do grebena: 1,40 do 1,50 m.

Appaloosa:

To je konj indijskog plemena Probušenih Nosova, koje je živjelo u planinama Idaha (SAD). Sitne točke na dlaci daju mu posebnu osobnost. Neobično je draga životinja.

Visina do grebena: 1,45 do 1,55 m.

Blanket appaloosa:
-imaju točke samo na guzi...

Leopard appaloosa:
-imaju točke po cijelom tijelu...

Klivendski bay:

Ovaj snažni konj koji je služio za jahanje i kao zaprežni konj, prije 40 godina skoro je nestao. Spašen je zahvaljujući podršci engleske kraljice. Danas je vrlo cijenjen na međunarodnim natjecanjima s dvokolicama.

Visina do grebena: 1,63 do 1,65 m.

Groninger:

Ime je dobio po pokrajini iz koje dolazi, Groningena, na sjeveru Nizozemske. Prvobitno je bio oraći konj čija je pasmina obnovljena kako bi se koristio za jahanje i kao teretni konj.

Visina do grebena: 1,55 do 1,65 m.

Trakehner

Ova njemačka pasmina postoji od 1732. godine. Zovu ga još i "pruski konj". Vrlo je snažan, a ima i kvalitete atletskog konja pogodnog za natjecanja iz skakanja i brzine, te za dresiranje i jahanje sa zapregom.

Visina do grebena: 1,63 do 1,70 m.

Holsteiner

To je najstarija njemačka pasmina čistokrvnih konja. Elegantan i živahnog temperamenta, to je natjecaljski konj veoma tražan zbog svojih kvaliteta preskakanja. Izvanredan je i za dresuru i za jahanje sa zapregom.

Visina do greberna: 1,63 do 1,75 m.

Hanoverski konj

Kod ovog konja vrlo je dobro kombinirana inteligencija, snaga i uravnoteženost, što ga čini neusporivim šampionom u konjskim utrkama. Nema utrke s preponama u kojima henoverski konj nije bio jedan od pobjednika! Njegova povijest započela je u 18. stoljeću na ergeli u mjestu Celle blizu Hanovera u Njemačkoj. Nastao je višestrukim križanjem teških s laganim knjima, a cijeli postupak je još poboljšan križanjem i s arapskim konjem. Iako je uzgojen kao jahaći konj, hanoverski konj služi i kao teretni konj. Sve do početka 20. stoljeća hanoverski konji su vukli kočije engleske kraljevske obitelji. Danas ih nije rijetko vidjeti kako vuku kolica ili dvokolicu. Njegova boja može ujedinjavati mnoge nijense. O njegovu pretku, hanoverskom konju " Isabelle" , legenda kaže da svoju lijepu blijedožutu boju (koja se na francuskom jeziku naziva "isabella") duguje upravo kraljici Izabeli Katoličkoj.

Visina do grebena: 1,60 do 1, 70 m.

Quarter-horse ("četvrt-konj")

Ovaj konj svoje ime je zaslužio zbog činjenice da je za vrijeme prvih američkih kolonista pobjeđivao u utrkama na četvrt milje. Vrlo je blag, pa ga mogu jahati i mladi jahači. Također je i šampion rodea!

Visina do grebena: 1,50 do 1,63 m.

Morgan

Ova pasmina dobila je ime po prvom uzgajivaču: Justinu Morganu. Blag i pažljiv, Morgan je isto tako snažna i izdržljiva životinja, što ga čini vrlo traženom pasminom za konjičke aktivnosti i sportove.

Visina do grebena:1,41 do 1,57 m.

Francuski kasač:

Ova pasmina je specijalno uzgojena za natjecanja u kasu s trkaćom dvokolicom (sulki) s džokejem, koju vuče konj koji ne smije galopirati.

Visina do grebena: 1,60 do 1,70 m.

Frizijski konj:

Porijeklo mu je u Friselandu u Nizozemskoj. Frizijki konj mora biti crni,nije dozvoljena nikakva oznaka. Kopita su mu plava,čvrsta i tvrda. Bio je omiljen konj vitezova jer je sa svojom snažnom građom mogao nositi oklopljenog viteza bez velikih problema. Imaju dugu valovitu grivu i rep. Frizijac visoko drži svoju glavu na jakom,uspravnom vratu,dok mu je greben gotovo nevidljiv. Noge su mu prilično kratke,ali čvrste sa obiljem dlake i istaknutim kičicama. Odlikuje ga izrazito ponosno držanje te je stoga omiljen kao konj za parade. Također je prvoklasni jahači konj izrazito prikladan za dresurno jahanje,a na glasu je i kao izvrtan konj za škole jahanja. Veoma je razigran i živahan,spreman na rad,odan i osjetljiv. Jedna je od najstarijih vrsta,smatra se da ih se koristi već više od 3000 godina.

Visina do grebena: 1.52 do 1.62 m.

Haflinger:

Ima titulu najsimpatičnijeg i najegzotičnijeg konja.

Boja mu je zlatno kestenasta sa bijelom grivom i bijelim repom.
Haflingeri su konji porijekolm iz austrijskog Tirola, svi austrijski haflingeri nose na sebi žig u obliku runolista sa slovom H u sredini.
Upravo se zbog toga u rodnom kraju zovu "Edelweiss Pony” ,” (edelweiss = runolist).

Porijeklo:
Centar odgoja haflingera se nalazi na austrijskoj planini Etschlander, a centralna ergela stacionirana je u gradu Jenesien.
Prvi “praočevi” haflingera bili su, sada već izumrli, alpski teški konji - tako ova rasa ima karakteristike hladnokrvnjaka,
iako se kao jedan od osnivača vodi arapski pastuh El Badavi XXII, kojeg su parili sa malim lijepim brdskim kobilama, što je rezultiralo lijepom i mišićavom ždrebadi – tako se rodio haflinger.
Rase kao što su Hucul, Konyik, Bosanski poni su sve u srodstvu sa haflingerima. Ova rasa se razvijala u XVIII. i IX. stoljeću.

Osnovne karakteristike:
Zahvaljujući odgoju u planinskim predjelima, Alpama, haflingere karakterizira velika izdržljivost i dobro podnose velika opterećenja.
Time su upoznati i ljudi iz Indije koji su 1984-e kupili 5000 konja rase haflinger za svoju vojsku.
Konji su se ispostavili kao jako dobri u planinskim brdima Himalaja. Mnogo su se bolje pokazali od indijskih rasa konja, jer su se lako privikavali na rad i preko 5000m nadmorske visine. Zbog rijetkog zraka, u predjelima gdje je ova rasa stvorena, haflingeri imaju velika i razvijena pluća i srce.

Mala glava je pravog profila i bistrih očiju. Haflingeri imaju široke nozdrve i male, vrlo pokretljive uši. Glavu drže visoko, na vrlo mišićavom i dobro formiranom vratu. Vrlo su sigurni u hodu - imaju jake noge dobre konstrukcije. Leđa su im široka i jaka, sa strmim ramenima - što ih čini dobrim zaprežnim konjima – što im je i bila prvobitna funkcija (Austrijski seljaci ga zovu mali ” traktor ” zbog snage I izdržljivosti ).

Ovi maleni tirolski konjići imaju veoma duboke osjećaje.
Jako vole ljude – ali njihova velika dobrota može zavarati. Ako se netko prema njima ne ponaša sa dobrim namjerama, taj biva “zapamćen” i teško njemu – poni konji imaju pamćenje ko slonovi!
Haflingeri svoju mladost, do četvrte godine, provode na pašnjaku, i tek tada počinje njihova obuka, veoma su dugovječni – mogu ostati zdravi i aktivni i do četrdeset godina!

Visina haflingera varira od 135cm do 145cm što ga čini univerzalnim jahaćim konjem, pogodnim kako za djecu, tako i za odrasle.

BOJA

Boja konja može biti različita.

Vranac :

Svijetli dorat:

Tamni dorat:

Alat:

Bijela:

Palomino:

Appaloosa:

Pinto:

Sivi

Crvena (lisičja):

ZNAKOVI NA GLAVAMA:

Blijedilo:

Fenjer:

Zvijezda:

Schnippe:

Klinasta zvijezda:

TIJELO KONJA

Glava - općenito je poželjno da konj ima lijepo definiran oblik glave, skladnih proporcija, te čistih linija. Oči bi trebale biti dovoljno razmaknute da omogućavaju dobar vid, te bi trebale imati živ i bistar pogled. Zubi bi također trebali biti pravilno postavljeni tako da omogućavaju pravilan zagriz. Uši bi trebale biti pokretne, uvijek spremne registrirati neki novi zvuk ili pokret. Konji koji ih uvijek drže pognute najčešće nemaju naročito poželjan karakter. Nozdrve su široke, suhe i bez iscjetka.

Vrat – sastoji se od 7 vratnih kralježaka koji bi trebali biti postavljeni tako da tvore lagano zakrivljeno slovo S. Treba biti jak i čvrst, dobro postavljen na trup. Ta postavljenost uvelike ovisi o namjeni konja, dresurni konji imaju jači, zakrivljeniji i visoko nošen vrat dok drugi konji imaju niži i dulji. U svakom slučaju, vrat bi trebao imati lijepo oblikovane mišiće svom svojom duljinom, nešto mekše pri dnu, te se prije grebena ne bi smio ugibati već tvoriti lagano zakrivljen luk.

Prsa – ne bi trebala biti ni preuska ni preširoka. Procjenu možemo izvršiti tako da pogledamo konja od naprijed, ako ima pravilno razvijena prsa, između njegovih kopita dok stoji, trebalo bi se moći smjestiti još jedno kopito. Nerijetko konji koji vuku težak teret uslijed napornog posla, razviju šira prsa.

Prednje noge – gledane sa strane trebale bi stajati okomito, od ramena do koljena, pa preko kičice i kopita. Cjevanica bi trebala biti kraća od natkoljenične kosti, koljena čvrsta i plosnata, a putični zglob koščat. Kopita ne smiju biti ni prevelika ni premala u odnosu na tijelo, međusobno jednake veličine, čvrste i glatke građe.

Greben – poželjno je da je razvijen i dobro uočljiv, te dovoljno dug ali da ne narušava skladnost ostatka tijela.

Leđa – relativno kratka i čvsta, sa snažnim mišićjem koje može podnositi težinu jahača. Uglavnom su uvjetovana pasminom konja, konji težeg tipa imaju kraća leđa koja im omogućuju podnošenje većih napora, dok konji duljih leđa imaju ograničenu mogućnost nošenja treta, ali dobivaju na brzini.

Stražnje noge – one su pokretač konjskoga tijela, te moraju imati razvijene mišiće od kojih bi najizraženija trebala biti sjedna kvrga. Kukovi, iver i zglobovi moraju biti izraženi, a sapi snažne, jednako razvijene i ne više od grebana konja.

Skočni zglob – mora biti dobro oblikovan, bez pomaka prema vani ili unutra, sposoban podnijeti konja u svim njegovim kretnjama.

Trbuh – lijepo zaobljen, da tvori skladnu između cjelinu prednjeg i stražnjeg dijela. Rebra ne bi trebala biti vidljiva već samo opipljiva, pravilno zaobljena i bez izbočina

TIPOVI KONJA:

Konje možemo podijeliti u 3 osnovne grupe: poni konji, laki konji [toplokrvnjaci] i teški konji [hladnokrvnjaci]. Razlike među ovim tipovima su u masi, građi, veličini, pokretu i u manjoj mjeri razlike u visini grebena. Što se tiče mase i visine grebena, one mogu da variraju u velikoj mjeri, pa čak i kod predstavnika istog tipa. Prava razlika između ponija i konja prepoznajemo u proporcijama. Kod punokrvnjaka je visina grebena veća od dužine trupa, a dužina nogu je veća od dubine grudi. Kod ponija je to upravo obratno. Ponijima obično nazivamo konje kojima visina grebena ne prelazi 150-155 cm.

Poni:

Poniji se prvenstveno razlikuju od konja po posebnom ponašanju i visini. Poniji, u odnosu na visinu, imaju duboke grudi, a dužina glave se poklapa sa dužinom između grebena i najvišeg djela sapi. Poni konjići su često živahni, i ponekad nestašni - mali klaunovi.
U pokretima, kretanju, možemo također uočiti velike razlike - poniji imaju veoma siguran korak, i stabilni su u pokretu. Islandski poni je jedan od najomiljenijih rasa zbog posebnog, vrlo udobnog i sigurnog koraka po nazivu toelt. Korak prednjih nogu [akcija] je veoma visok, a imaju i dugačak iskorak.

Poni konji imaju kratku, široku i elegnatnu glavu koja se prema njušci postepeno sužava. Poniji imaju kratke i jake noge. Kopita su im mala, tvrda i izdržljiva na neravnim, stjenovitim podlogama. Uši su im male, vrlo pokretljive i osetljive. Imaju kraći, mišićav vrat i zaobljen greben uz kratka i veoma snažna leđa. Rep i griva u ponija su veoma gusti i dugački što ih štiti od hladnoće i vlage. Pored karakterističnih, dubokih grudi, prsa. Prosječna visina ponija je između 100 i 150cm.

Toplokrvni konji:

Već sam izgled toplokrvnjaka ukazuje na njihovu dobru sposobnost kao sportski, jahaći konji. Oblik leđa omogućuje lako sedlanje - prvih osam parova rebara su pljosnatiji, dajući dobre uslove za naslon sedla ili trkačkih hamova, a ostalih pet parova su veoma fleksibilna.
Pored različitih tipova glave, toplokrvni konji imaju velike, radoznale oči i duže, vrlo pokretljive uši. Vrat im je dugačak i mišićav a leđa im nisu previše široka. Imaju izražen greben i duža, mišićava bedra koja im omogućuju postizanje velike brzine. Noge su duže, vitkije i omogućuju veliki raskorak. Sposobni su za ekonomične pokrete uz duži korak. Kopita su dobro razvijena i odgovaraju telesnoj građi i masi. Toplokrvni konji su veoma inteligentni i temperamentni, te se sa njima najčešće srećemo u najraznovrsnijim aspektima konjarstva - preko trka i manifestacija do hobby jahanja. Prosečna visina toplokrvnih konja varira od oko 150 - 180cm.

Vrste glava:

Konkavna (štučja):

Ravna:

Konveksna (ovčija):

Hladnokrvni konji:

Hladnokrvni konji daju utisak snage u kombinaciji sa masom - zaobljeni, široki, krupni. Sa grubljom glavom, veoma debelim, masivnim vratom, širokim prsima - češto veoma visoko smeštenim mišićavim grebenom [što podspešuje bolju vučnu snagu]. Hladnokrvnjaci imaju veoma široka leđa, vrlo jake, kratke i mišićave sapi. Ovi «gorostasi» poseduju vrlo strme plećke, prikladne za vuču.
Noge su kratke i jake, mogu biti sa gustom dlakom oko kičice [karakteristično za ovaj tip] ili bez nje.
Pokret mu karakteriziraju kratki koraci koji rezultiraju veliku vučnu snagu. Ove konje karakterizira dobar karakter i miran temperament, zbog čega ih često zovu pitomim džinovima. Upravo zbog dobre naravi i velike snage, ovi konji se najčešće koriste za vuču teretnih zaprega i rad u poljoprivredi. Visina hladnokrvnjaka je od 170- 180 cm, ali su registrirani i primjerci viši od 200cm!

Kičice sa dlakom:

Kičice bez dlake:

FILMOVI

Za one koji vole filmove o konjima, preporučujem im ove:

1. Dreamer ( Ostvareni snovi )

Sadržaj:

Obitelj Crane već naraštajima uzgaja i trenira trkaće konje, i ta se ljubav i posao prenosi na mlade, bilo sinove bilo kćeri. Ben (Russell) je najbolji trener, ali gotovo ne razgovara s ocem (Kristofferson) niti uspijeva uspostaviti komunikaciju s 12-godišnjom kćeri. No Cale je uporna u želji da vidi očev posao jer obožava konje. Ali kad je otac konačno povede sa sobom, prisustvuje utrci u kojoj najbolja trkaća kobila Sońador ili Sonya (što na španjolskom znači sanjar) slomi nogu, a njezin otac ostaje bez posla. Dobivaju ozlijedenog konja kojega svi zdušno njeguju na svojoj farmi, pritom sanjareći o ispunjenju vlastitih snova o ponovnom Sońadorinom natjecanju, medusobnom približavanju, nadvladavanju strahova i noćnih mora, vraćanju povjerenja i nade u ostvarivanje želja. Liječeći konja, liječe sebe i svoju obitelj...

2. Šaptač konjima ( Horse Whisperer )

Sadržaj:

Radnja započinje kada jednog zimskog jutra 13-godišnja djevojčica odlazi na jahanje zajedno s najboljom prijateljicom. Tom prigodom se konji poskliznu i zajedno s jahacicama stropoštaju se niz padinu na cestu, pravo pred kamion. Rezultat je stravićan - Grace je izgubila prijateljicu, amputiran joj je dio noge, a njen konj Pilgrim je teško ozlijedjen i traumatiziran s dogadjajem. Taj je dogadjaj teško pogodio i njenu majku uspješnu urednicu njujorškog magazina koja je po prvi put suoćena s problemom koji je razorio njeno samopouzdanje. Pošto nikako ne može izvuči kći iz depresije, uvjerena je kako je kljuć u Pilgrimu - ako se kćerin ljubimac može vratiti na staro, i njena kći će uspjeti prebroditi traumu. Problem je u tome što je konj tako preplašen da svi stručnjaci predlažu da se uspava. Jedinu nadu predstavlja rančer iz Montane, koji je zbog sposobnosti da kroti neukrotive i traumatizirane konje dobio nadimak "šaptac konjima". Majka odlući Pilgrima i kći odvesti u Montanu, nadajući se da će joj rančer pomoći.

3. Seabiscuit ( Utrka života )

Sadržaj:

Zivoti Charlesa Howarda (Jeff Bridges), Toma Smitha (Chris Cooper) i Reda Pollarda (Tobey Maguire) u početku nemaju dodirnih točaka, osim što žive u istoj državi SAD-a. Svaki od njih teško proživljava posljedice financijskoga sloma u Americi - Wallstrit kolapsa tridesetih godina 20. stoljeća. Iza sebe imaju životne rane koje ne mogu preboljeti. Charles, je nekoć bio veliki poduzetnik, vlasnik autosalona, kojemu sin umire u automobilskoj nesreći a žena ga napušta. Tom se povukao daleko od civilizacije na svoje imanje i živi s prirodom i od prirode, a Red je mladić kojega su roditelji u vrijeme financijske krize sa zavežljajem punim knjiga otpravili da se sam snalazi u svijetu. To mu i nije baš uspijevalo kao jahaču, pa se okušavao i u boksu u kojem je uvijek bivao pretučen. Tu trojicu razočaranih ljudi povezuje konj pod imenom Seabiscuit koji takoder ima zanimljivu »konjsku povijest«. Iako konj rasnoga podrijetla, nije davao nikakve rezultate na trkama jer su svi treneri s njime grubo postupali - nisu mu »našli žicu«. Charles je tog konja kupio jeftino. Toma je uzeo za trenera a Reda za jahača. Tomova životna »deviza« - kako se ne može cijeli život odbaciti zbog jedne povrede - postaje smjernicom i za Charlsa i Reda. Njihova životna preokupacija sada postaje konj Seabiscuit. Uspijevaju pronaći idealan način postupanja s njim i uskoro osvajaju sve moguće turnire. Kako je konj bivao bolji, i oni su se polako vraćali u život. Utrka života odigrala se u dvoboju Seabiscuita i najbržeg konja u Americi - Wor Admirala. Iako je Admiral imao više izgleda, Seabiscuit je, kao i njegovi vlasnici, upornošću, tvrdoglavošću i ponosom ipak pobijedio dotada nepobjedivoga.

4. Black beauty ( Crni ljepotan )

Sadržaj:

Glavni lik romana Crni ljepotan u izdanju Egmonta je konj koji opisuje svoj život pun prepreka i nepravde, ali ostajući pri tome čvrstoga duha. Junaka priče su nekoliko puta prodavali lošim valsnicima. Prikazno je kako su ljudi od jednog krasnog, rasnog konja učinili konja koji je bio na izmaku svojih snaga. Neki su ga slabo hranili, drugi slabo čistili, treći previše uprezali i svatko od njih je ostavio svoj trag na tijelu i duši Crnog ljepotana. No, on je spoznao kako pored loših ljudi uvijek postoje i oni dobri koji ga svojim poštenjem i dobrotom ohrabruju i pružaju mu nadu u bolje sutra. Ovo je topla priča za djecu i mlade kao i sve druge ljubitelje životinja, osobito konja, koja nas potiče na plemenitije postupanje prema tim dragim bićima.

5. Young black Stallion ( Crni pastuh )

Sadržaj:

Skupina pljačkaša razdvaja djevojčicu Neeru od oca za vrijeme Drugog Svjetskog rata te ona ostaje posve sama u pustinji. Nenadano joj se ukazuje famozni crni pastuh, plemeniti konj koji ju spašava te vodi djedu. Neerina želja da novog četveronožnog prijatelja upozna sa djedom neće se ostvariti. Pastuh, kojeg je imenovala Shetan, u času netragom nestane. Godinu dana nakon posljednjeg susreta sa konjem Neera i dalje vjeruje u njegov povratak usprkos djedovom uvjeravanju kako je pastuh samo proizvod njezine mašte. Neera je pak uvjerena da je riječ o legendarnom konju, junaku mita o sinu pijeska i pustinje.

5. The black Stallion returns ( Povratak crnog pastuha )

To je nastavak prijašnjeg filma.

6. Spirit- stallion of the Cimarron

Sadržaj:

Glavni junak ovog animiranog filma je Spirit, hrabri konj mustang koji živi na američkom zapadu u vrijeme njegovog osvajanja. Njegovo ime je Spirit odnosno u prijevodu “Duh”, a nadahnuta filmska priča govori o njegovom životu na američkom zapadu. Dok je pokušavao zaštiti svoje krdo od ljudi koji su se kretali na zapad, uhvatila ga je američka konjica.Međutim, on takoder vidi da medu ljudima ima i onih dobrih, poput jednog mladog Indijanca...

Komentar: Ovo je stvarno super animirani film! Predivan je, prepun emocija!

Preporučamo vam da ga pogledate!!!

TAJNE KONJSKOG UMA

Što je ovaj konj mislio kada je to radio????...=)

Povijest Ijudske vrste i povijest konjske vrste usko se isprepliću.
Najraniji zapisi u povijesti čovječanstva su crteži na kamenim zidovima pećina. Mnogi od tih crteža prikazuju konje. Kada su arheolozi otkrivali ostatke drevnih civilizacija, često su otkrivali i dokaze kako su konji bili dio društvene ekonomske strukture tih civilizacija.
Općinjenost konjima posve je razumljiva. Kad su pripitomljeni, konji su postali teretne životinje. VukIi su teške terete, radili na polju, prevozili stvari i Ijude. Onim su kulturama koje su ih naučile koristiti donijeli napredak. Proširili su područje na kojem su Ijudi mogli istraživati, loviti, trgovati, ratovati. Vojska na konjima imala je značajnu prednost pred pješadijom. Konj je također bio važan dio društvene strukture. Natjecanja, utrke igre koje uključuju ljude i konje stare su koliko pripitomljavanje konja.
PažIjivim parenjem možemo utjecati na veličinu, boju i oblik konja. Možemo uzgojiti konje koji će trčati brže, vući teže terete, spretnije odvajati telad iz krda, iIi izdržati duge ture preko neravnog terena. Možemo genetski utjecati na koji naćin će se konj kretati, hoće Ii mu vrat biti dug ili kratak, nos udubljen ili ispupćen...
No, unatoć svoj toj selekciji, jućer rođeno ždrijebe u vašoj štali naslijedilo je istih deset značajki kao konji nacrtani na zidu pećinskog čovjeka.
One djeluju na to kako konj doživljava svijet oko sebe i kako odgovara na svoju okolinu i ukljućuju blisko povezane anatomske, psihološke i karakteristike ponašanja. One određuju kako će konj odgovarati na trening i kako će se ponašati prema treneru i drugim konjima.
Tih je deset značajki utkano duboko u gene, i, bez jedne iznimke, ima ih svaki ikada rođeni konj. Kad čovjek počne razumijevati ovih deset značajki, osobnost konja prestaje biti tajanstvena kao što se isprva činila.
Pravi konjari razumiju te značajke i koriste ih kako bi utjecali na konja, kako bi se ponašao prihvatljivo i predvidljivo, ali i za izbjegavanje opasnosti koja je u blizini konja uvijek prisutna. Niti jedan konj ne može ostvariti svoj puni potencijal ako njegov trener ne razumije ovih deset značajki. Niti jedan konjar ne može ostvariti svoj puni potencijal bez da prvo shvati tih deset značajki. Nijedna osoba koja radi s ili oko konja nije sigurna ako ne razumije te značajke.
Ukratko deset značajki koje nasljeđuje svaki konj. Razumijevanje tih nasljednih karakteristika otključat će nam tajne konjskog ponašanja...

KONJSKE IGRE

Igra ima vrlo važnu ulogu u odrastanju mladog konja. Kroz igru uči, razvija se, socijano rangira te upoznaje ograničenja i opasnosti. Mladom konju treba osigurati prostor i vrijeme za kretanje, druženje i igru kako bi se razvio u zdravu jedinku. Okruženje za igru treba učiniti sigurnim za konja i okolinu, kako bi se mogućnosti ozlijede svele na minimum. Učeći od majke, vršnjaka i drugih konja mladi se konj razvija u jedinku sposobnu za uključivanje u odgovarajuće daljnje programe obuke.
Kroz igru mladi konji stjeću vještinu, brzinu, preciznost pokreta i neprocjeniva iskustva koja im koriste u njihovu kasnijem odrastanju i dozrijevanju igra potiće pravilan razvoj koštanomišićnog krvožilnog, dišnog drugih organskih sustava. lgrajući se ždrebad spoznaju vlastite tjelesne mogućnosti ali i ogranićenja, upoznaju prirodu i socijalno okruženje, privikavaju se na druge konje...

Igrom se ždrebad uči i boriti...:

Ljudi i konji:
-moraju vjerovati jedni drugima...

KONJSKA OSJETILA

Priroda je ove plemenite životinje obdarila veoma osjetljivim i razvijenim čulima, koja su im kroz evoluciju često značila život ili smrt. Neka čula su im od većeg, druga od manjeg značaja - a evo i zašto…

Sluh

Konji imaju mnogo razvijenije i osjetljivije čulo sluha od ljudi. Upravo zbog toga konji strahuju od vike i glasnog govora, pa vole da im se obraćamo umjerenim tonom. Konji imaju velike, visoko smještene uši koje su veoma pokretljive [njihovu okretljivost potpomaže čak 16 mišića!]. Čak postoji i razlika među rasama, toplokrvne, lakše rase imaju bolji sluh od krupnijih "hladnokrvnjaka". Zahvaljujući položaju uha konji izuzetno dobro čuju iz svih pravaca, a imaju i sposobnost da pokreću uši nezavisno jedno od drugog - ako zvuk dopire sa zadnje strane, konj može okrenuti oba uha u pravcu zvuka i tako registrirati događanja, ili pak da jednim prisluškuje nazad, a drugim napred - time držeći pod kontrolom cijelu situaciju oko sebe.

Vid

Konji u sumraku ili noću vide puno bolje od čovjeka zahvaljujući drugačijoj građi retine [mrežnjače]. Iako kod konja vid nije jedno od važnijih čula, on ima veliku ulogu kod snalaženja u prostoru. Iskustva govore da konji dosta dobro razlikuju boje, posebno nijanse zelene i žute. Oči konja su smještene s dvije strane širokog čela, što im omogućava izuzetno veliki vidokrug. Upravo zbog tog položaja očiju, konji imaju monokularan vid, što znači da oba oka vide potpuno različite slike, tako da je njihov prostorni vid dosta slab, nemaju dubinu vida [i kod ljudi, ako pokrijemo jedno oko, mnogo nam je teže procjeniti daljinu predmeta]. Konji imaju i sposobnost binokularnog vida [kada oba oka upere u točku koju gledaju, kao mi - ljudi], međutim zbog nepravilnosti u retini, dobijena slika bližih predmeta je često nedovoljno oštra, zato se konji često trude da pokretima glave što bolje vide željenu stvar. Često se prave velike greške od strane jahača kada konju koji manjim okretima glave pokušava da dobije jasniju sliku nepoznatog, uskrate mogućnost istog.To često dovodi do izbacivanja konja u stranu i straha, još ako zbog toga dobije i kaznu, lako će naučiti da se treba plašiti nepoznatih stvari. Širok vidokrug je konjima bio od velikog značaja kada su živjeli u divljini, u krdima. Veoma bi lako sagledavali cijelu okolinu, i moguće opasnosti, dok bi savijenim glavama pasli.

Njuh

Razvijeno čulo mirisa igra možda i najveću ulogu u životu konja. Sposoban je iz daleka osjetiti vodu, a ima veliki značaj i u ishrani, u biranju hrane. Konji se raspoznaju na osnovu mirisa - ždrijebe prepoznaje majku, pastuh nalazi rasplodnu kobilu, a mirisom prepoznaju i ograničene teritorije. Kada se dva konja sretnu, prva stvar im je da raširenim nozdrvama mirišu jedni druge i time upoznaju. Čulo mirisa kod konja je toliko razvijeno, da su u stanju kod drugih konja, a i kod ljudi, prepoznati emocije, volju. Mnogi konjušari mogu potvrditi kako konji lako prepoznaju ljude koji ih se plaše [pošto nam organizam izdvaja feromone koji se luče u zrak]. Tada konji [pretežno skloni tome] često odgovaraju agresivnošću, nevjericom.

Dodir

Čulo dodira je kod konja raspoređeno na raznim dijelovima tijela i to po intenzitetu osjećaja. Vrat, ramena, greben su osetljiviji predjeli kao i njuška koja je pokrivena specijalnim – takilnim dlačicama koje su nervima povezane sa mozgom i šalju mu impulse nakon primljenih nadražaja. Neki vlasnici, naročito izložbenih konja, imaju običaj da zbog “lijepšeg izgleda” te dlake odstrane, što je velika greška.
Dodir igra veliku ulogu i u komunikaciji konja, tako često možemo vidjeti kako konji jedni druge grickaju, masiraju oko vratnog dijela i grebena što pojačava međusobne veze i pozitivno djeluje na njihov odnos. Konjima je vrlo važan i dodir ljudi - mnogo im govori način na koji postupamo s njima, kada su nervozni ili uplašeni, jedan dodir, jedna smirena riječ im mnogo znači! Receptori dodira se mogu naći i u ekstremitetima - nogama. Tu sposobnost koriste da bi dobili informacije o tlu i njegovom svojstvu, kao i da bi ispitali stvari koje im se nađu na putu.

Ukus

Jako je teško ispitivati i postavljati parametre o čulu ukusa kod konja - nije utvrđeno koliko je ono kod njih razvijeno. Često su konji izbirljivi ali ne možemo sa sigurnošću tvrditi da li biraju na osnovu mirisa ili je ipak ukus taj koji im se ne dopada. Konji svakako reagiraju na pojedine ukuse - ne vole i ispljunu gorke biljke, izuzetno vole slatke namirnice - mrkvu, jabuke [vole i šećer, ali uprkos mišljenju mnogih, nije baš najpovoljniji za njihov organizam], vole lizati sol, koja je od velike važnosti u ishrani a obožavaju i svježu travu.

KONJSKI HODOVI

Korak

Korak je najsporiji konjski hod - neki ga nazivaju majkom svih tipova hoda.

Korak je četvorotaktni hod kod kojeg se noge dijagonalno smjenjuju i jasno se čuje udarac svake noge o tlo [po redoslijedu - lijeva prednja, desna zadnja, desna prednja, lijeva zadnja] Po brzini razlikujemo skraćeni, srednji i brzi hod. Poželjno je da zadnja noga pri koraku padne za oko dve dužine kopita ispred prednje (to se uočava kod srednjeg i izduženog hoda).

Stara izreka kaže: Onaj konj koji dobro korača, dobro i galopira. Možda za jahače početnike korak djeluje pomalo dosadno i monotono, ali ova vrsta hoda mnogo otkriva o konju, konj koji ima dobre pokrete u koraku, koji djeluje istrajno i uporno, taj je sasvim sigurno “jak” i u brzim hodovima. Korak treba da je pravilan i ritmičan - nepravilan korak je velika mana i može ukazati na nepravilnosti u exterijeru, kao i na slabo izvedenu obuku u slučaju ujahanog konja.

Kas

Kas je brži, dvotaktni hod kod kojeg se noge kreću u paru - dijagonalno /lijeva prednja sa desnom zadnjom i desna prednja sa lijevom zadnjom/ Periodi kada se noge oslanjaju o tlo su kratki, a između njih postoji takozvana lebdeća faza, kada su sve četiri noge u zraku. U zavisnosti od brzine, tu takođe razlikujemo tri tipa - skraćeni [prikupljeni] srednji i brzi kas. Što se tiče trkčkih konja, u najbržem kasu se kreću konji kasačke rase. Treba spomeuti da, iako je kas prirodna vrsta koraka, kod kasačkih grla ona prelazi u neprirodnu - pošto konji u divljini nikada ne razvijaju velike brzine u kasu, vec skaču u galop [što je u kasačkim trkama zabranjeno i povlači za sobom diskvalifikaciju]

Kenter

Hod konja u toku kojeg se čuju tri takta [trotaktni]. Noge se kreću u sljedećem redoslijedu - [kenter, kao i galop, počinje uvijek zadnjom nogom - recimo lijevom, zatim slijedi druga zadnja u našem slučaju desna istovremeno sa desnom prednjom, i na kraju slijedi lijeva prednja. Ovu vrstu hoda koriste pri treningu galopski grla, zato ga ponekad nazivaju i radnim galopom, a omiljeno je i kod jahača koji svoje slobodno vrijeme posvećuju četvoronožnim ljepotanima i jahanju pošto je udoban i lako se savladava.

Galop

Najbrži konjski hod - četvorotaktni. Redoslijed koraka je isti kao kod kentera samo što se u galopu zbog dužeg iskoraka srednji takt razdvaja u dva [prvo zemlju dodirne zadnja a potom prednja noga - a ne istovremeno, kao u kenteru]. U oba slučaja [kenter i galop], postoji faza lebdenja, kada ni jedna noga ne dodiruje tlo. Korak konja se u velikome ispružuje, i time postaje brži ali uvek zadržava odgovarajući ritam. Pošto se raskorak produžava, visina leđa se spušta i konj time deluje mnogo manji, niži. U punom galopu konji dostižu velike brzine, oko 70km/h. U prirodnim uslovima, galop služi kao sredstvo za bijeg od neprijatelja.

Ostale vrste konjskih hodova

Toelt /tölt/

Ovo je jedna vrlo brza vrsta hoda u kojoj se čuju četiri takta. Konj u ovom hodu djeluje kao da užurbano korača. Noge se kreću u slijedećem redoslijedu - lijeva zadnja, lijeva prednja, desna zadnja, desna prednja. U toku hoda, konj glavu drži veoma visoko.
Ova vrsta hoda je najpoznatija kod rase Islandski pony - kod njih se javlja kao urođena osobina i uočljiva je već u veoma ranom dobu, kod ždrebadi. Isladski konji su u stanju da postignu veoma veliku brizinu ovim hodom, čak i na neravnim terenima. Toelt je jedna veoma udobna vrsta hoda za jahače!

Pas

Pas je dvotaktna vrsta hoda, koja na prvi pogled liči, podsjeća na kas, međutim postoji velika razlika između ova dva tipa hoda. Pas nije urođena vrsta hoda, konj kada trči, naizmjenično gazi paralelnim nogama [lijevom prednjom-lijevom zadnjom pa desnom prednjom-desnom zadnjom] tako se dobivaju dva takta. I kod ovog hoda postoji faza lebdenja. U Americi su veoma rasprostranjeni konji pasgeri [ravanaši] za koje organizuju posebne trke, a njihov hod se podpomaže specijalnom opremom. Konji u pasu razvijaju brzinu veliku skoro kao galoperi. Pošto paralelno razmenjuje noge, nema rizika od sustizanja, a time je i opasnost od povreda manja. U Južnoj Americi su rasprostranjene rase konja koji se kreću u pasu [Paso Fino] inace veoma udobnom za jahača. Interesantno je zapaziti ovu vrstu hoda kod deva kojima je ovo urođena osobina [kao i kod srodnih vrsta npr. lame]

ŽDREBNA KOBILA

Ljudi obično misle kako konji jedu sijeno. Oni malo bolje upoznati znaju da jedu i zob, ali upitate Ii stručnjaka, ili veterinara, doći ćete do zaključka kako je rijeć o pravoj nauci. Jer, sve je važno: hranite Ii kobilu, pastuha, ždrebnu kobilu, ždrijebe, trkačeg ili rekreativnog konja. Sustav hranidbe razlikuje se i od sporta do sporta.
Ne treba mijenjati način hranidbe niti držanja zbog graviditeta.

ŽDREBNE KOBILE
Za uzgoj konja, posebice trkačih, hranidba je uz smještaj jedna od najvažnijih stvari kako bismo dobili dobrog trkača. Početak brige o hranidbi započinje od trenutka oplodnje kobile. Kobilu je važno hraniti ispravno želimo Ii da oždrijebi vitalno i zdravo ždrijebe.

Prvi i najvažniji je pašnjak, jer tamo kobila dobiva sve što joj je potrebno.
No, večina uzgajivača, nema na raspolaganju za ždrebne kobile dovoljno velike pašnjake, velikih uzgajivača, je malo, tako da se kobile većinom drže u štalama s ispustima.
Za ždrebne kobile važno je da velik dio dana provedu vani, barem u ispustu ako već nema pašnjak, jer za zdravlje kobile prijeko je potrebno kretanje i boravak na zraku, daleko od štalske prašine i ustajalog zraka. U početku ždrebnosti kobla nema posebnih potreba za hranom pod uvjetom da joj je dostupna trava. Kako ždrebnost odmiće treba joj postepeno povećavati obroke jer mnogo troši na rast ploda.

Vezano uz kretanje, preporuča se i umjeren rad, ovisno o stupnju graviditeta (ždrebnosti). Do četvrtog mjeseca kobila može normalno podnositi uobičajeni intenzitet rada, ali nakon toga valja ga postepeno smanjivati. Kobila se izlaže velikom naporu zbog ploda koji nosi, a rad je dodatno iscrpljuje. No neke su kobile pobjeđivale na utrkama u visokoj ždrebnosti, bez nekog posebnog napora.
Ždrebnoj kobili poželjno je povećavati koncentriranu hranu kako se većom količinom ne bi opterečivao probavni sustav. Dobro je davati više koncentriranih krmiva poput zobi, ječma, kukuruza, mekinja, repinih rezanaca i slično, a manje voluminoznih kao što su sijeno, djetelina i slama.
Želite Ii kobilu hraniti kvalitetnim sijenom, ono mora biti košeno u pravo vrijeme, neposredno prije cvatnje livadnih biljki, ili kad uđu u cvat. Nakon toga biljke se počinju sušiti, postaju tvrde i gorke a gube i energetsku vrijednost. Takvo je onda i sijeno.
Sijeno treba i pravilno sušiti. To znaći da na osušenim stabiljkama još postoji list. Tada konj dobiva dovoljno sastojaka. Kada se biljke već pretvore u grančice, hranjivih sastojaka nema dovoljno, a konji ga nerado jedu. Važno je znati i gdje kosite odnosno, gdje je košeno sijeno koje kupujete. Voda je također bitna. Od davnina je poznato da konji ne piju nekvalitetnu vodu. No, važno je da uvijek bude dostupna. Uz vodu konjima neprestano treba osigurati i sol kojom će nadomjestiti znojenje i potrošene minerale. Budite oprezni kod davanja većih količina hladne vode ždrebnoj kobili, jer bi se vaš trud takvim postupkom mogao lzjaloviti pobačajem.

KOBILA AZRA I NJENO ŽDREBE LEO:

- 14:59 - Comment To Me... (12) - Print... - #

srijeda, 19.12.2007.

Jeste li znali...

Jeste li znali...

... da je največa visina koju je konj preskočio

sa jehačem na ledima oko 2 i pol metra!!!

... da se križanjem konja i zebre dobiva zebroid .

Možeš križati samo kobilu sa mužjakom od

zebre. Ne može obrnuto. Zebroidi izgledaju

kao konji, ali imaju crte.

...da konji koji žive u šumi glasnije njište nego konji koji žive

na stepama. Razlog je to što se konji u stepama lakše vide,

pa ne moraju biti glasni da bi se našli.

...da su lipicanci kada dodu na svijet crni. Sa

godinama prvo posive pa na kraju pobijele.

...da je naj teži konj na svijetu težio kao velik auto!

Brookly Superma je 1938. težio 1452 kg, znači

otprilike kao velik auto. On je i bio NAJVEĆI konj

na svijetu!!! bio je visok 2,15 metara!!

...da konj svojim velikim nosnicama osjeti mirise

na udaljenosti više od 2 km!

...da kada su uši konja okrenute prema naprijed,

znači da je znatiželjan i na oprezu. Ako su

okrenute prema natrag, znači da je ljutiti.

Sretan Leo

Ljutita Azrica

...da su konjska kopita stvorena od istog tkiva

kao i naši nokti!

...da je službeno, poni konj koji je visok manje od 1,47

metara do grebena. Ima medutim i većih ponija, kao

i manjih konja.

...da je najmanji konj bio veličine psa i težio

samo 13,5 kilograma

-da konj ima 44 zuba